Ako je u prvoj knjizi Irene Matijašević, sasvim u skladu s problematičnošću apostrofirane 'dihotomije' naslovljenoj NAIZGLED, dominantno djelatna bila opreka historija/fikcija, u JUŽNIM ŽIVOTINJAMA njezino mjesto zauzima ona prirode i kulture, odnosno njezina eksponenta – čovjeka kao, kasirerovski, simboličke životinje. Ne odstupajući mnogo od prethodnom zbirkom zacrtanih stihovno/proznih registara i obrazaca – dobar dio uvrštenih zapisa čine pjesme u prozi, a kao središnji formalni novum javlja se kratki, taksativni stih – pjesnikinja ispisuje svojevrsnu alternativnu, vitalističku bildungs-historiju vlastita jastva, a paralelno se, čas konvertirajući pas se razilazeći, nerijetko preuzimajući funkciju objektivnog korelativa, javlja epski dnevnik cjelokupne filogeneze. Jug je jedini, središnji 'pol' ovog univerzuma u kojem ne postoji sjever, on je istovremeno ishodište i cilj, ukorijenjenost i rastemeljenost, rodilište i raka Identiteta,. Život i životnost koju nalazimo u korijenu riječi Životinja kao da se poopćuje na cjelokupnu menažeriju knjige, bez obzira na zatečeno stanje, i ona postaje temeljem na kojem se, univerzalnim jezikom, može sasvim pošteno reći: Ja sam drugi.
(Marko Pogačar)
Irena Matijašević, rođena 1965, u Zagrebu. Diplomirala komparativnu književnost i engleski jezik na filozofskom fakultetu. Bila je članica predsjedništva Hrvatsog semiotičkog društva. Eseje i poeziju objavljivala u časopisima.
Radi kao urednica na Trećem programu Hrvatskog radija. Uredila je knjigu „Riječi i riječi: rječnik Trećeg programa“ (HRT & AGM, 2008.)
Objavila je zbirku pjesama „Naizgled (AGM, 2007.).
Pjesme su joj prevedene na nekoliko jezika.