Razmišljajmo hodajući, hodajmo razmišljajući.
Tom rečenicom Frédéric Gros, poznati francuski filozof i mislilac, veliki obožavatelj šetnji i lutanja prirodom, na jednom mjestu u svojoj knjizi Filozofija hodanja povezuje razmišljanje i hodanje, „te dvije najprirodnije ljudske aktivnosti“.
Hodanje je oduvijek imalo mnogo poklonika koji uviđaju njegove dobrobiti: opuštanje od napetosti, osjećaj ispunjenosti i sreće, oslobađanje mašte, užitak povezivanja s prirodom…

U nizu filozofskih meditacija, prožetih mudrim, učenim i nerijetko duhovitim zapažanjima, oslanjajući se na iskustva poznatih mislilaca koji su uživali u dugim šetnjama – od Nietzschea, Rousseaua, Thoreaua, Kanta, Rimbauda, Gandhija – Frédéric Gros sagledava različite načine hodanja kao oblike filozofskog čina i duhovnog iskustva: od obične šetnje i lutanja gradom ili prirodom do hodočašća, inicijacijskog putovanja i protestnog hoda… Što ako doista dobro razmišljamo samo hodajući? Je li bolje hodati sam ili u društvu? Što nam sve treba dok hodamo? I znamo li uopće zašto hodamo? Upravo je to ono što ova zabavna i pronicljiva knjiga nastoji rastumačiti. Istodobno filozofski traktat i tumačenje umjetnosti hodanja, Filozofija hodanja oduševit će mnoge, a osobito hodače i mislioce među nama.