Knjiga je nastala je kao rezultat Jankélévichevih predavanja o prafenomenu smrti u Toulouseu, gdje se tijekom Drugog svjetskog rata i kapitulacije Francuske Republike sklonio od pogleda francuskih i njemačkih nacista. Riječ je o jednom, poslije reminiscencija njemačkog mislioca Eugena Finka, od najznačajnijih i najzanimljivijih misaonih pokušaja da se smrti kao „najizvjesnijoj neizvjesnosti" i „najneizvjesnijoj izvjesnosti", iz perspektive povijesti zapadnjačkog mišljenja i egzistencijalnog iskustva rata, pogleda u samo bitkovno ustrojstvo, da se u smrt, ukoliko je to uopće moguće, progleda i pronikne kao jedan od temeljnih fenomena samoga života.