Pretraga

Grafička mapa tiskana je ručnom tehnikom svilotiska, a sastoji se od 7 grafičkih listova, formata 50 x 70, u nakladi 120 primjeraka na 350 gr. papiru. Grafike su tiskane u 30-40 tonova. Antun Boris Švaljek rođen je 1951. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974. godine. Bio je suradnik majstorske radionice Krste Hegedušića i Ljube Ivančića od 1974. do 1977. Bavi se grafikom, grafičkim oblikovanjem i ilustriranjem knjiga. Izlagao je na više od 100 samostalnih izložbi i više od 600 skupnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu.

Damir Horvat Zacskai rođen je u Daruvaru gdje i danas živi. Kao sudionik pokreta OFF poezije u Zagrebu sedamdesetih sudjelovao je na mnogim poetskim recitalima. Od 1992. je član Ogranka Matice hrvatske Daruvar. Objavio je knjige: Hrvatske mudrosnice, Razdjeli i Hrvatske krijesnice.

Munir Vejzović rođen je 29. siječnja 1945. godine u Doboju. Godine 1974. priređuje svoju prvu samostalnu izložbu u Zagrebu. Godine 1983. prvi put samostalno izlaže u inozemstvu, u New Yorku. 1996. Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. 1999. godine. Samostalno je izlagao u Ankari i Istanbulu.

U gradić, zabačen i devastiran, dolaze dvojica likova i bude nadu – to je ulaz u Područje bez signala u kojem se, kao i u prethodnom Perišićevom romanu Naš čovjek na terenu, spaja lokalno i globalno u priču koja će vas istovremeno nasmijati, ali i protresti. Od radnika do financijske elite, od konobarica do menadžerica, od naših do Amerikanaca... - protagonisti romana iz naoko udaljenih svjetova stupaju u odnose koji ih mijenjaju i gone u nepoznato, boreći se za opstanak i voleći, radeći puno toga što nisu planirali. Mnogi čitatelj i čitateljica prepoznat će se u životnosti odnosa što klize između rečenog i prešućenog, a prići će likovima koje možda zaobilaze u stvarnosti. Povezujući sadašnjost i prošlost te zbivanja na neobično širokom prostoru, od Sibira do Magreba, od Dinarida do Londona, ova priča angažira i intelektualno i emocionalno – uz neprekidno iščekivanje: što će biti dalje? Robert Perišić piše pametno i sjajno upotrebljava ironiju, zapljuskujući nas slikama koje govore o poslijeratnoj Hrvatskoj, ne samo kao o lokaciji na kojoj se preživljava, već kao o mjestu koje nešto znači. Jonathan Franzen Polifonijsko pripovijedanje obogaćuje ovaj roman s obiljem likova, koji dobacuje puno dalje od granica Balkana. Ken Kalfus, New York Times Područje bez signala hrvatskog književnika Roberta Perišića jedna je od onih knjiga koje se rijetko pojavljuju na horizontu jedne kulture i odmah postaju baština univerzalne biblioteke. Federica Manzon, La Stampa

Željko Knežević (Gornji Rajić, 1943.) diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i od 1985. radi kao tajnik Društva hrvatskih književnika. Pjesme su mu uvrštene u više recentnih izbora poezije i antologija hrvatske lirike. Objavio zbirke pjesama: Pepelom i ružom, 1971., Svuci svoju kožu (zajedno s Titom Bilopavlovićem), 1972., Kuća puna vjetra, 1976., Putovanja, 1981., Okućnica, 1987., Pod zidom, 1988., U tvojim rukama, 1992., za zbirku Brdo na okupu, 1997. nagrađen je nagradom Vladimir Nazor. (preuzeto s www.meandar.hr)

Nenad Vorih rođen je 1963. godine u Zagrebu. Godine 1987. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u , a 1988. je primljen u Hrvatsko društvo likovnih umjetnika. Iste godine ostvaruje status samostalnog umjetnika. Priredio je više od 50 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu (Njemačka, Slovenija, Nizozemska, Slovačka, Češka, Bosna i Hercegovina) te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama. Inspiraciju za svoju umjetnost Vorih nalazi u mas-medijima i digitalnim medijima, pri čemu je jedna od njegovih najvećih tema ostala do danas - grad.

Vladimir Kirin, grafičar i slikar (1894 -1963). U Zagrebu je bio honorarni nastavnik na Tehničkom fakultetu 1925–45, ravnatelj Zaklade tiskare Narodnih novina 1928–40, pročelnik za umjetnost u Predsjedništvu vlade NDH 1941–43, redoviti profesor na ALU 1943–45. i urednik za ilustracije u LZ od 1954. do umirovljenja 1959. Ostvario je bogat crtački i grafički opus veduta te knjižne ilustracije i opreme. Najčešće je obrađivao (olovka, ugljen, kreda, tuš perom, akvarel, gvaš) staru arhitekturu (osobito gotičku i baroknu) i zagrebačke povijesne urbane motive.

Vladimir Kirin, grafičar i slikar (1894 -1963). U Zagrebu je bio honorarni nastavnik na Tehničkom fakultetu 1925–45, ravnatelj Zaklade tiskare Narodnih novina 1928–40, pročelnik za umjetnost u Predsjedništvu vlade NDH 1941–43, redoviti profesor na ALU 1943–45. i urednik za ilustracije u LZ od 1954. do umirovljenja 1959. Ostvario je bogat crtački i grafički opus veduta te knjižne ilustracije i opreme. Najčešće je obrađivao (olovka, ugljen, kreda, tuš perom, akvarel, gvaš) staru arhitekturu (osobito gotičku i baroknu) i zagrebačke povijesne urbane motive.

Riječ je o černo-humornom romanu iz Domovinskog rata u kojem je najdojmljiviji upravo Hamlet koji ne želi sudjelovati u općem patetiziranju teme, ne traga ni za kakvom velikom istinom, ne kani zahvatiti „totalitet“ društveno-političkih prilika i preciznost povijesnih situacija, ne stvara junake koje je hrvatska postratna politička zbilja ukinula i satrla, ne ispravlja „krive Drine“ niti podilazi nekoj grupaciji/staležu itd. U njemu nema cifranja života, niti ulagivanja čitatelju, ali opet nudi pregršt humora, otmjenog starinskog romantičarskog pristupa ratu, ljubavi i kazalištu, pardon – Kazalištu. I Mašte. I predanosti, i posvećenosti Stvaranju. Kniks! TAHIR MUJIČIĆ rođen je 1947. godine u Zagrebu, diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (komparativna književnost/slavistika). Objavljivao je kazališnu kritiku, oglede, poeziju, kraću prozu, prevodio s engleskog i njemačkog, piše scenarije za Tv serije, film, TV-drame i radio-igre. Autor je i koautor knjiga drama: Porod od tmine, 3jada, 3 stare krame, Dvokrležje, Mađarski trodram, adHOC, Kavehaz Torso i A kadet te autor devet objavljenih knjiga poezije i jedne knjige proze. Ovo mu je prvi roman.

I u ovoj Alerićevoj knjizi ipak postoji jedna vrsta pjesama u kojoj ne dominira lirski „ja“, u kojoj se pjesma iznosi naoko impersonalno, bez subjektove izravne prisutnosti u tekstu. Riječ je o pjesmama u kojima prevladava svojevrsni mudrosni, refleksivni stil s filozofičnim konstatacijama i nekim općenitijim zaključcima. U tim pjesmama autor kao da je na neki način pomiren sa životom i njegovim zakonitostima, odnosno rezigniran u nemoći da išta promijeni u općem tijeku stvari. Stoga su ti tekstovi na suprotnoj stvari izražajnog spektra u odnosu na pjesme naglašene subjektove ekspresivnosti, odnosno njegova dramatičnog proživljavanja i promišljanja, egzistencijalnih stanja… Ivan Alerić rođen je 25. rujna 1963. godine u Drinovcima. Školske godine 1981./1982. dobio je nagradu za poeziju kao gimnazijalac na „Šimićevim susretima“. Ovo je njegova četvrta zbirka pjesama. Do sada je objavio zbirke poezije: Maskenbal pod tuđom maskom, Dani od pijeska i Krevet od kamena. Studij medicine završio je u Zagrebu, potom specijalizirao Internu medicinu te doktorirao. Docent je na Medicinskom fakultetu. Zaposlen je na KBC-U Zagrebu gdje radi kao liječnik internist.