Ova monografska knjiga predstavila bi djelo Eugena Kokota, nedvojbeno jednog od najznačajnijih suvremenih hrvatskih slikara. Knjiga bi koncepcijski prikazala razvoj ovog osebujnog umjetnika, te predstavila njegov kronologijski razvoj koji se prepoznaje u izražajnom bogatstvu i tematskoj raznovrsnosti. Eugen Kokot zapažen je slikar mlađe generacije u Hrvatskoj. Već je kod svojih najranijih radova objavio sklonost istarskoj pejzažnoj motivici. Taj duboko intimni povod i likovni postrek ostao je baza njegova izraza do danas. U vrlo jasnom i logičnom slijedu razvijale su se istarske pretpostavke na njegovim slikama: od tektonike i stereometrijske čistoće istarskih gradova i predjela, do konačnog razlaganja i objedinjavanja njihova ustrojstva u asocijativno-apstraktne kompozicije na uspravljenoj ravnini platna. U transpoziciji bez dubine i horizonta, pruža se gotovo monumentalni tijek ploha. Rekli bismo da Kokot sklada svečanu kantilenu istarskih prostora.