Autor prikazuje život i rad hrvatske iseljeničke zajednice u Urugvaju u razdoblju od 1918. do 1991. godine. Kao potomak hrvatskih iseljenika koji su dvadesetih godina prošlog stoljeća doselili u Urugvaj, uz odrastanje kroz priče predaka koji su živjeli daleko od svoje domovine, želi otrgnuti zaboravu sve one ljude koji su izgrađivali hrvatsku iseljeničku zajednicu u Urugvaju pri tome voleći i ne zaboravljajući Hrvatsku. 

Konceptualno autor dijeli knjigu na nekoliko logičnih cjelina: prvi pioniri u Urugvaju, potom iseljavanje Hrvata u Urugvaj, osnivanje Hrvatskog doma u Montevideu, osnivanje Jugoslaven- skog društva „Bratstvo“, osnivanje Hrvatske katoličke zajednice, proglašavanje neovisne Republike Hrvatske – objašnjavajući ih kroz niz ključnih političkih događaja u društvu porijekla koji su obilježili i oblikovali smjer i način izgradnje same iseljeničke zajednice u Urugvaju. Stoga politički događaji poput atentata i smrti Stjepana Radića, diktature kralja Aleksandra, osnivanja SFRJ ili kako autor definira „Titove Jugoslavije“ - događaji su koje analizira i smatra bitnim čimbenikom u razumijevanju iseljeničke zajednice. 

Treba napomenuti kako autor objašnjava događaje ne samo kao potomak i aktivni sudionik zajednice, već i iz perspektive odvjetnika i diplomiranog stručnjaka društvenih znanosti. 

Eduardo R. Antonich rođen je u Montevideu 1963. godine. U rodnome gradu studirao je na urugvajskom Držav- nom sveučilištu (Universidad de la República), stekavši 1990. diplomu iz područja pravnih i društvenih znanosti, pa od tada uspješno razvija odvjetničku karijeru. Od 2003. godine poča- sni je konzul Republike Hrvatske u Urugvaju.