Sve se češće susrećemo s izjavom kako nakon razdoblja ratova za naftu stižu ratovi za pitku vodu. Ne moraju to nužno biti ratovi u klasičnom smislu –  svijet ide putem na kojem i druge vrste pritisaka rezultiraju jednako: svakodnevno smo svjedoci kako resursi manjih i slabijih prelaze u vlasništvo moćnijih.
Iako plavi planet, Zemlja sa svim svojim vodenim resursima ipak od svih voda može računati samo na 2,5 posto – ostalo su slane vode morskih površina. U ostatku od tri posto 70 posto zarobljeno je (zasad) u ledenim površinama Arktika i Antarktike. Zemljanima za uporabu ostaje, dakle, 30 posto od onih 2,5 posto, ali u tih trideset posto toliko toga je već zagađeno, neupotrebljivo ili nedostupno… Uz to treba imati na umu da vode nisu ravnomjerno raspoređene pa već danas 1,2 milijarde zemljana ne raspolaže dovoljnim kolićinama pitke vode!
 Je li pitka voda za Hrvatsku prijetnja ili prilika – pita se Anđelko Brezovnjaćki u knjizi Mitovi i činjenice o pitkoj vodi. Kao slabije nastanjena europska zemlja s bogatim i relativno čistim vodenim resursima Hrvatska je u prilici računati s vodom kao strateškim čimbenikom razvoja i ključnom točkom identiteta. Kako postići takvu sliku autor odgovara u knjizi vrlo znakovita podnaslova: Šest pitanja, četiri scenarija i dva komentara zbog čega je pitka voda najvažniji hrvatski prirodni resurs.
Knjiga Anđelka Brezovnjaćkog Mitovi i činjenice o pitkoj vodi objavljena je u biblioteci Hrvatski identitet. Knjigu je grafički oblikovao Ivan Savićević Podgajski.