"Putovanje u srce hrvatskoga sna" je svojevrstan bildungsroman Denisa Lalića. Ispripovijedan je kroz osam priča-poglavlja koja obuhvaćaju jedan mlad, još nedovršen život u kojemu se već steklo civilizacijsko iskustvo dugo nekoliko stoljeća: od krčenja stine s didom u vlaškom zavičaju - ne bi li se izborila zemlja za vinograd - zapečaćenog srednjovjekovnim podsjetnikom, udarcem u didov trbuh, do rasapa i stvaranja novog identiteta u cyber-svemiru, daleko od svakog zavićaja. Lalićevu odiseju "od motike do interneta" Vlado Bulić kontekstualizira prikazom Hrvatske devedesetih i nultih koji se, ugrubo, proteže od feudalnog terora osiljenih lokalaca, nasilnih ostataka militaraca i mafije do suptilnog i kapilarnog terora medija i konzumerizma, pri čemu je dominantna ideologija "krvi i tla" koja, utoliko, omogućava i neke predideološke varijante "pomirenja Hrvata". Bulićev artificijelizirani neorealizam poćiva na pripovijednoj ritmici svakdana, razvijanoj kroz light-motive koji otkrivaju svakodnevni hard.