Poredani po vremenu nastanka, tekstovi izviru jedan iz drugoga, pretvaraju se u poglavlja koja prate razmišljanja o folkloru tijekom proteklih desetljeća. Prividna stilska neujednačenost "ozbiljnih" studija i "smjehovnih" prodora u izlaganjima dade se bahtinovski pravdati u humanističkoj struci, a tematski pomaci samo pomažu osvjetljavanju temeljnih folklorističkih pitanja iz različtih vizura. Uostalom, pokazalo se da ti tekstovi i nisu toliko tematski raznoliki koliko se to u prvi mah činilo. Teorijsko promišljanje folklora i tradicijske kulture prepleće se s etnoteatrološkim raspravama-poveznica je proces međukulturne interakcije, dvojstvo pisanoga i usmenoga u širem kulturnom kontekstu folklorne izvedbe.
Ivan Lozica (1950, Zagreb) znanstveni savjetnik, ravnatelj Instituta za etnologiju i folkloristiku (od 1999.), diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1977. magistrirao je, a 1989. doktorirao na istome fakultetu. Od 1976. godine zaposlen je u Institutu za etnologiju i folkloristiku. U znanstvenom radu interdisciplinarno je usmjeren: bavi se istraživanjem folklornoga kazališta, usmene književnosti, običaja (ponajviše pokladnih), ali i drugim aspektima hrvatske tradicijske kulture te teorijskim i metodološkim pitanjima folkloristike. Od 1985. godine stalni je član uredništva časopisa Narodna umjetnost (od 1999. glavni i odgovorni urednik), sudjelovao je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, povremeni predavač na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima. Objavio brojne znanstvene radove, dijelove zbornika itd. te knjige: 1990. Izvan teatra, Teatrabilni oblici folklora u Hrvatskoj, 1996. Folklorno kazalište (zapisi i tekstovi), 1997. Hrvatski karnevali i 2002. Poganska baština.