-
Ova je knjiga vrlo lijepo pisana monografija ponajprije o jeziku, stilu te uopće o diskursu Josipa Horvata, gotovo zaboravljenoga pisca brojnih političkih feljtona, kazališnih i književnih kritika, izrazito plodna publicista nekoć nadaleko poznata po brojnim knjigama s područja hrvatske kulturne i političke povijesti te autora brojnih portreta važnih suvremenika. Boris Beck u svojoj knjizi osobitu pozornost posvećuje Horvatovim portretima LJ. Gaja, A. Starćevića i F. Supila. Zato nema nikakve sumnje da će ova knjiga izazvati vrlo živo zanimanje i kod stručne i kod šire čitateljske publike. Otkrivanje Josipa Horvata i cjeline njegova dragocjenog, inspirativnog i eruditskoga, višežanrovskoga opusa nije samo otkrivanje važne biografije, ne samo podloge titanskoga individualnoga pokušaja da se razumiju hrvatsko društvo i njegov europski kontekst, nego otkrivanje i reprezentativnoga rakursa iz kojega se takav uvid rađao, rakursa koji je bio zatajen i za koji smo bili prikraćeni. Zato je nakon svih peripetija što ih je Horvatov opus doživio duboko pravedno što je upravo on prvi među novinarima – ili publicistima – dobio monografiju na razini na kojoj su se dosad pisale studije samo o pripadnicima nacionalnog književnoga kanona od Gjalskog i Kovaćića do Matoša i Krleže, da je baš na njegovim tekstovima novinski, dakle općemedijski jezik ili diskurs legitimiran kao vrijedan znanstvenog istraživanja. Boris Beck rođen je 1965. u Zagrebu. Diplomirao geodeziju, a zatim hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Član redakcije Vijenca do osnivanja Zareza gdje je kratko bio i glavni urednik. Član redakcije novog kritičkog izdanja Biblije na hrvatski. Urednik kulture u Nacionalu. Suradnik mnogih časopisa i novina, član HDP-a. Priče, eseje i kritike objavljivao je u brojnim časopisima i novinama. Za prozu je nagrađen na natjećajima Arkzina i FAK-a. Autor je mjuzikla za tinejdžere "Grie Witch". Nekoliko knjiga proze – ("Metak u srcu Svetog Augustina", „Mrtvaci pod poplunom“...) uglavnom priča – objavio za djecu i odrasle, a nedavno je objavio roman „Ne bih o tome“ s Igorom Rajkijem.
-
Tekst je nastao na tragu izložbe kruzera (pet objekata različitih dimenzija i iz različitih materijala) koju je autor Ivica Jakšić Puko održao u gradskoj Galeriji u Dubrovniku. "Te velike igračke svojom smješnošću kao da barem privremeno amortiziraju težinu značenja predmeta svojeg nadahnuća" piše Anton Maračić. Međutim, Puko je fotoaparatom ušao u unutrašnjost svojih "igračaka", fotomontažama im omogućio da posjete/zaklone sve naše veće otoke i na taj način pokaže svu velićinu otuđenja mega-pojava kojih svi mi postajemo žrtve. Junaci njegove proze zamišljeni su putnici kruzera, putnici čiji je život isplaniran do zadnje minute, koji su ovisnici o modernom i trendovskom, koji ne vide ono što nije upitno za njihov položaj na brodu, na odmoru, u društvu uopće: naoružanje, nesreće, programiranost... Ivica Jakšić Čokrić Puko rođen je 6. veljače 1955. u Bolu na Braču. Završio je srednju ugostiteljsku školu u Bolu 1972, pohađao Turistički fakultet, a onda kratko vrijeme studirao na Likovnoj akademiji u Beču. Završio je tri godine studija na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu. Od 1975. organizira bolske karnevale. Izlaže samostalno i skupno od 1985., izvodi umjetničke akcije, uz ostalo i glasoviot Premještanje plaže Zlatni rat izvan dometa birokratskih struktura, 2003.
-
Izdanje Repertoar hrvatskih kazališta, knjiga treća, kojeg su sastavni dio navedeni radovi, temelji se na istoimenom znanstvenom projektu usvojenom i subvencioniranom od Ministarstva znanosti i tehnologije. Kao i prethodni znanstveni projekt i izdanje Repertoar hrvatskih kazališta 1840-1860-1980 na koji se sadržajno i metodološki nadovezuje, i Repertoar hrvatskih kazališta, knjiga treća, sastoji se od dva komplementarna dijela: od obrada i rekonstrukcija repertoara popraćenih kratkim uvodnim znanstvenopovijesnim, leksikografski pisanim komentarima te od abecednih popisa i kazala koja omogućuju široko i raznovrsno korištenje repertoarnih podataka. U prvom dijelu objavljeni su sljedeći repertoari: Repertoari kazališta, kazališnih družina i grupa 1981-1990, Repertoari festivala, smotri i susreta 1981-1990, Dopune Repertoara hrvatskih kazališta 1840-1860-1980, Repertoar Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 1950-1990, Repertoar hrvatskih kazališta izvan Hrvatske, Repertoari važnijih dobrovoljačkih, amaterskih, poluprofesionalnih, studentskih i alternativnih kazališta, kazališnih družina i grupa 20. stoljeća, Repertoari festivala studentskih kazališta, kazališnih družina i grupa i mladog teatra. Uvrštenjem u ova dva izdanja obrada i rekonstrukcija repertoara neprofesionalnih kazališnih tijela, kao i hrvatskih kazališta izvan Hrvatske, uvelike je izmijenjena i topografska mreža hrvatskih kazališta, a i povijesna predodžba o rasprostranjenosti, sastavnosti i čimbenicima nacionalne kazališne kulture.
-
Iako je do danas objavljeno mnoštvo knjiga o kardinalu Alojziju Stepincu, nakon višegodišnjega proučavanja njegova života i djelovanja te analize ostalih istraživanja autor je procijenio kako je potrebno napraviti sintezu svih dosadašnjih istraživanja. Većina radova o Alojziju Stepincu objavljena je u knjigama velikog obujma ili su pak radovi usko tematski. Takvi su radovi korisni povjesničarima i svima drugima koji se bave dubljim istraživanjem Alojzija Stepinca i njegova rada, ali nisu pogodni za šire čitateljstvo. Svrha ove knjige jest upoznati čitatelje s osobom Alojzija Stepinca u što sažetijem obliku, koji će ipak obuhvatiti najvažnije dijelove njegova života i djelovanja. Ova bi se knjiga trebala čitati kao lagano štivo koje donosi osnovne podatke, a ne opterećuje čitatelja dubljim znanstvenim analizama i raspravama, tj. trebala bi na jednostavan način odgovoriti na pitanje: Tko je bio blaženi Alojzije Stepinac? Miroslav Akmadža rođen je 1967. u Ljubuškom. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. stekao je zvanje profesor povijesti, gdje je 2001. obranio magistarski rad o temi “Odnosi države i Katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1953. godine”, a 2003. doktorsku disertaciju o temi “Oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi od 1945. do 1966. i crkveno državni odnosi – Primjer Zagrebačke nadbiskupije”. Englesku verziju ove knjige prevela je Marina Schumann.