Pretraga

Učenje o zabrani torture i drugim neljudskim ponižavajućim postupcima mora biti ugrađeno u sve oblike obrazovanja, redovno i dopunsko, osoba koje primjenjuju pravo, što je izrijekom izraženo u dokumentima OUN-a. Organizacija o kojoj je riječ također ima kontrolne mehanizme postupanja državnih službenika prema osobama, osobito onih kojima je oduzeta sloboda. Knjiga je podijeljena u osam poglavlja: - Međunarodni standardi zaštite ljudskih prava - povijesni pregled primjene torture u kaznenom pravu - Normativno uređenje zaštite od torture - Definiranje torture - Tortura " mučenje " iznuđivanje iskaza - zlostavljanje - Zabrana torture - institucije i mehanizmi sprječavanja torture - Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), - zaključno o suzbijanju torture u policiji. Mr. sc. Damir Brnetić (Silba, 7. srpnja 1962.) policijski savjetnik, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1987., 1989. položio ispit za suca za prekršaje, a pravosudni ispit 1990. godine. Specijalizaciju iz pedagoško-psihološke izobrazbe na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je 1995. godine. Na poslijediplomskom znanstvenom studiju Kaznenoga prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2007. obranio je magistarski rad pod naslovom Kaznenopravna zaštita od torture. Predavač je predmeta Kazneno materijalno pravo, Prekršajno pravno, Taktika policijskog postupanja i Policijska etika na Visokoj policijskoj školi Policijske akademije u zZagrebu. Predavao je na dva tečaja prijelazne policije za hrvatsko Podunavlje 1996. i 1997. godine, koja su organizirali MUP RH, Ministarstvo pravosuđa SAD-a i ICITAP (International Criminal Investigative Training Assistance Program) u suradnji s UNTĆS-om (Prijelazna uprava za istočnu Slavoniju UN-a).

Hrvoje Šercar (Zagreb, 1936.), crtač, performer i grafički urednik, autor brojnih samostalnih izložbi, sudionik skupnih izložbi, kolonija, dobrotvornih akcija i dugogodišnji grafički urednik izdanja Leksikografskog zavoda M. Krleža kroz tekst akademika Tonka Maroevića i nekoliko stotina reprodukcija predstavljen je u najnovijoj monografiji. Bestiarij, gradovanje, baština i tjeskoba, eros i thanatos, bitke i gubilišta, lirika iznenađenja, glazbena ucrtavanja, materijali neočekivanog… …u čitavom je svom opusu inzistirao na tvarnosti, sirovosti, ekspresivnosti, zvučnosti i živosti korištene građe, pa dakle i na njezinim koloristički distinktivnim i protegama neukroćenim svojstvima. (Tonko Maroević)

Roman "Dora sa sjenama", napisan iz očišta, žene u poznim devedesetim godinama života, bogata je panorama osobnih, obiteljskih, političkih i društvenih događanja u hrvatskoj obitelji i društvu 20. i početka 21. stoljeća. Introvertirana priroda glavnog lica romana Dore, kojoj je osobno obilježje biti promatrač i čekati da se život odvija mimo i protiv nje, omogućuje joj da iz sigurnosti svoje platnene kupole, plahte ili pokrivača kojim se prekriva preko glave, pobjegne od stvarnosti, od okrutnosti vremena i povijesti u sigurnost svoje intime riznice uspomena, njezino zaklonište od neprijateljstva svijeta. Svjetionici kroz njezin proživljeni život su dva portreta oca i majke koji je prate, od kada je postala svjesna onoga što je okružuje. Redatelj, pisac, dragovoljac i diplomat Miroslav Međimorec (Zagreb, 1942.) diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik 1964, a kazališnu režiju 1973. Iste godine bio je na poslijediplomskom kazališnom studiju u Royal Shakespeare Company. Doktorirao je teatrologiju na FF u Zagrebu. Objavljuje drame, priče, romane, teatrološke tekstove i studije o domovinskom ratu. U izdanju AGM izdano mu je djelo Kostino pismo (Svrha od slobode).

Rukopis M. Borovac Pečarević prva je potpuna i kompetentna studija kulturne politike EU, njezine povijesti, aktualnih problema, budućih namjera i sveukupnog vrijednosnog okvira unutar kojega se odvije njezina dinamika. Posrijedi je iznimno važan predmet, i to ne samo zbog političke činjenice započetih/dovršenih integracijskih procesa, nego ponajprije zbog upućenosti autorice u problematiku i kolićinu prezentirane građe, što je doista vrlo rijedak moment u domaćem znanstvenom bavljenju politikama EU. U tom je smislu djelo izvorno i predstavlja dragocjen doprinos domaćoj znanstvenoj, političkoj i kulturnoj javnosti. Metodologija i pristup su posve prikladni, osobito sa stajališta studija komparativnih kulturnih politika, teorije kulture (uključujući probleme identiteta), sociologije kulture i kulturalnih studija. ( Prof.dr.sc. Dean Duda) Martina Borovac Pečarević (Zagreb, 1979.) godine 2003. diplomirala je studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je 2011.god. s temom Perspektive razvoja europske kulturne politike: interkulturni dijalog i multikulturalnost iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane teorije i povijesti književnosti. Trenutno radi u Ministarstvu kulture kao načelnica Sektora za međunarodne odnose i europske poslove.

Poredani po vremenu nastanka, tekstovi izviru jedan iz drugoga, pretvaraju se u poglavlja koja prate razmišljanja o folkloru tijekom proteklih desetljeća. Prividna stilska neujednačenost "ozbiljnih" studija i "smjehovnih" prodora u izlaganjima dade se bahtinovski pravdati u humanističkoj struci, a tematski pomaci samo pomažu osvjetljavanju temeljnih folklorističkih pitanja iz različtih vizura. Uostalom, pokazalo se da ti tekstovi i nisu toliko tematski raznoliki koliko se to u prvi mah činilo. Teorijsko promišljanje folklora i tradicijske kulture prepleće se s etnoteatrološkim raspravama-poveznica je proces međukulturne interakcije, dvojstvo pisanoga i usmenoga u širem kulturnom kontekstu folklorne izvedbe. Ivan Lozica (1950, Zagreb) znanstveni savjetnik, ravnatelj Instituta za etnologiju i folkloristiku (od 1999.), diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1977. magistrirao je, a 1989. doktorirao na istome fakultetu. Od 1976. godine zaposlen je u Institutu za etnologiju i folkloristiku. U znanstvenom radu interdisciplinarno je usmjeren: bavi se istraživanjem folklornoga kazališta, usmene književnosti, običaja (ponajviše pokladnih), ali i drugim aspektima hrvatske tradicijske kulture te teorijskim i metodološkim pitanjima folkloristike. Od 1985. godine stalni je član uredništva časopisa Narodna umjetnost (od 1999. glavni i odgovorni urednik), sudjelovao je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, povremeni predavač na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima. Objavio brojne znanstvene radove, dijelove zbornika itd. te knjige: 1990. Izvan teatra, Teatrabilni oblici folklora u Hrvatskoj, 1996. Folklorno kazalište (zapisi i tekstovi), 1997. Hrvatski karnevali i 2002. Poganska baština.

Osposobljavanje komunalnog redarstva vitalna je potreba jedinica lokalne samouprave u RH. Nažalost, od donošenja Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (1992. g.) o toj materiji nije organizirano posebno stručno savjetovanje ili tiskan vodič kao priručnik za osobe koje rade u komunalnom redarstvu, a to je nužno. Također, o komunalnom redarstvu nema dovoljno priloga u stručnim publikacijama. Izrada ovog vodiča (o čijoj će uporabljivosti najbolje kritički svjedočiti njegovi korisnici) u mnogočemu se temelji na dobroj praksi komunalnog redarstva Grada Zagreba i stoga njegovo korištenje zahtijeva, dakako, kreativnu prilagodbu lokalnim potrebama, a ne šablonsku imitaciju i recepciju. Jedinice lokalne samouprave (općine, gradovi) u Republici Hrvatskoj, nažalost, uopće nemaju zakonsko ovlaštenje za provođenje inspekcijskog nadzora.

Monografija radova Gorana Petercola obuhvaća (Radovi u vanjskim prostorima) serije Fleševi (Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, 2002), Blokovi (instalacije, Mastekranen, Kopenhagen, 2002; instalacija, fasada Gliptoteke, Zagreb, 2004), Potpis (pripadaju mu serije IN & OUT, KALUP, ALUKSIJE, MORIA I ULAZ/IZLAZ - radovi u kojima se umjetnik pitao zašto ili da li sudjelovati na izložbi), Tri otoka (Rovinj, 2003.), Skua (instalacija, Carlisle Pier, Dun Laoghaire, Dublin, 2004 - još nije izvedena), Hommage P. Manzoniju (multimedijalni projekt, Galerija Adris, Rovinj, 2005.) te Refleksije i Nakon refleksija (od 2005. do 2007. " Petercol: "Refleksije čine seriju radova u kojima me zanima susjedstvo informacija; prvih, koje nosim u svijesti kao znanje i drugih, koje prikupljam novim opažanjem."). Za jednu od urednica i autorica teksta (uz Silvu Kalćić), Ivanu Sajko Refleksije su: Umjetnička tema o odnosu neposredne recepcije i predznanja o percipiranom proteže se cjelokupnim Petercolovim radom; bilo da je riječ o crtežima, instalacijama ili projektima s arhitekturom. Znanje pomaže u rekonstrukciji i dekonstrukciji viđenog. Znanje otkriva i poziciju samog autora. Goran Petercol (1949) svjetski je afirmiran vizualni umjetnik koji je vrhunac svoje umjetničke afirmacije dosegao instalacijama sa svjetlom, prihvaćenima kao originalni doprinos promišljanju likovnoga izraza u okvirima međunarodne likovne scene. Njegov opus varira od crteža, slikarstva, preko site-specific instalacija, skulptura, video radova i instalacija u mediju svjetla. Izlagao na mnogobrojnim izložbama poput Trigona u Grazu (1989, 1992), Bijenala u Sao Paolu (1994), Bijenala u Veneciji (1995) i Bijenala u Istanbulu (1995), zatim u Londonu na International Symposium of Shadows (1996), Art East 2000 + u Ljubljani i Insbrucku (2000), Aspects/Positions -50 Years of Art in Central Europe 1949-1999 u Beču, Budimpešti i Barceloni (2000), Lux Europa, Kopenhagen (2002), Modesty u Galeriji Škuc, Ljubljana (2003), Blut & Honig, Sammlung Essl, u Beću (2003), Light Art from Artificial Light, Muzej suvremene umjetnosti Karlsruhe (2005) itd.

Nenad Marasović rođen je 1954. u Zagrebu. Nakon gimnazije završava studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1985. godine. Potom studira na HOCHSCHULE FÜR ANGEWANDTE KUNST u Beču. Sedamdesetih godina piše likovne kritike i recenzije u “Studentskom listu”. Kraće vrijeme radi u zagrebačkim revijama START i SVIJET kao ilustrator. Osim slikarstva radi i grafički dizajn. Član je HDLU-a i Zajednice umjetnika Hrvatske.

Nenad Marasović rođen je 1954. u Zagrebu. Nakon gimnazije završava studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1985. godine. Potom studira na HOCHSCHULE FÜR ANGEWANDTE KUNST u Beču. Sedamdesetih godina piše likovne kritike i recenzije u “Studentskom listu”. Kraće vrijeme radi u zagrebačkim revijama START i SVIJET kao ilustrator. Osim slikarstva radi i grafički dizajn. Član je HDLU-a i Zajednice umjetnika Hrvatske.

Antun Boris Švaljek rođen je 1951. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974. godine. Bio je suradnik majstorske radionice Krste Hegedušića i Ljube Ivančića od 1974. do 1977. Bavi se grafikom, grafičkim oblikovanjem i ilustriranjem knjiga. Izlagao je na više od 100 samostalnih izložbi i više od 600 skupnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu.