Putevima samoovisnosti, susreta, suza i sreće, ključnima za životni rast svake osobe, Jorge Bucay proveo nas je da bi nam otvorio još jedan: Put duhovnosti.

Stići na vrh i nastaviti se uspinjati, kako glasi podnaslov posljednje dionice Bucayevih Planova puta, stara je sufijska metafora koja se odnosi na možda i najvažniji izazov s kojim ćemo se susresti – povezivanje s najtemeljnijim i najuzvišenijim dijelom našega bića.
I na ovome putu čeka nas mnoštvo slijepih ulica u koje smo skloni zalutati zahvaljujući usađenoj nam želji za uspjehom, opsjednutosti materijalnim i diktatima vlastitog ega, ali Jorge Bucay pokazat će nam kako se na stazu vratiti, upućujući na ponekad zanemarene putokaze meditacije, ljubavi, molitve, smijeha i zahvalnosti.

U Putu duhovnosti slavni argentinski psihoterapeut otkriva nam duhovnost koja nije rezervirana za odabrane; onu koja nije cilj, već je smjer kojim valja krenuti. Najjednostavnije i najvažnije jest – poručuje nam Bucay – početi hodati.